Hrvatski zakonodavni okvir 2017-05-09T01:32:37+00:00

HRVATSKI ZAKONODAVNI OKVIR O PROSTITUCIJI

Tekst preuzet od Ivana Radačić (forthcoming). ‘Croatia’. In: S. Jahnsen and H. Wagenaar (eds.) Assessing Prostitution Policies in Europe, Milton Park, UK: Routledge (prevela Stephanie Stelko)

Prostitucija je u Hrvatskoj regulirana kaznenim i prekršajnim zakonodavstvom. Prodavanje seksualnih usluga predstavlja prekršaj protiv javnog reda i mira, a aktivnosti trećih osoba vezane uz prostituciju regulirane su Kaznenim zakonom.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira

Zakon je usvojen još 1977. godine, a preuzet je uz manje izmjene 1990. godine.i  Zakon propisuje dva prekršaja: dopuštanje da se u vlastitim prostorijama vrši bludničenje, omogućavanje i pomaganje vršenja prostitucije na druge načine (članak 7) te odavanje prostituciji (članak 12). Prema tumačenjima komentatora termin „odavanje“ interpretira se kao opetovano prodavanje seksualnih usluga (Milivojević i sur., 2013). U praksi, jednom kada su poznate policiji, osobe koje se bave prostitucijom često se uhićuju, procesuiraju i osuđuju temeljem toga što borave u ulicama koje su poznate po prostituciji   (Kolarec i sur. 2009; Radačić, u tisku). Kazne za oba prekršaja su novčane ili zatvorske (maksimalno 60 dana za prekršaj prema članku 7. i maksimalno 30 dana za prekršaj prema članku 12). Dvije zaštitne mjere mogu biti određene u slučaju prekršaja određenog člankom 12: obvezno liječenje od spolno prenosivih bolesti ako je osoba zaražena (čl. 34 ZPJRM) te udaljenje s područja općine na kojem je prekršaj počinjen u trajanju od 30 dana do 6 mjeseci (čl. 36. ZPJRM). Službenih podataka o implementaciji tih dviju mjera nema, no analiza spisa predmeta Prekršajnog suda u Zagrebu pokazuje da su tri mjere udaljenja izdane od strane toga suda 2014. te jedna 2015. godine.

Iako je ovo zakonsko rješenja kriminalizacije osoba koje se bave prostitucijom temeljeno na patrijarhalnim dvostrukim standardima morala (Danna 2013.), desetljećima ga vlada, akademski svijet, civilno društvo i javnost općenito ne propituju previše. Ministarstvo unutarnjih poslova 2012. godine (2012: 5) odlučilo je ukloniti „zakonske rupe i nekonzistentnosti“ u Zakonu tako da se, između ostaloga, kriminaliziraju klijenti. Prijedlog Zakona ipak nikada nije predstavljen Saboru jer  je jedna od stranaka tada vladajuće koalicije lijevog centra izrazila neslaganje sa sadržajem prijedloga. U svibnju 2016. Ministarstvo unutarnjih poslova vlade desnog centra (kojoj je izglasano nepovjerenje 16. lipnja 2016.) stavilo je gotovo identičan prijedlog u javnu raspravu, koja je završila 6. lipnja 2016. Novi je prijedlog sugerirao brisanje prekršaja određenog člankom 7. (omogućivanje prostitucije) s obzirom na to da je to djelo kriminalizirano Kaznenim zakonom te promjenu članka 12. na način da se kriminaliziraju:

  1. nuđenje spolnih  usluga  za  novčanu  ili  drugu  korist  na  javnom  mjestu  ili  putem sredstava javnog priopćavanja ili traženje spolnih usluga na javnom mjestu, nudeći novčanu ili drugu korist.
  2. Pružanje seksualnih usluga (koje ne mora biti opetovano) i primanje tih usluga (koje se ne mora odvijati u javnosti).

Proširivanje kriminalizacije kako bi uključila i jednokratno pružanje seksualnih usluga te nuđenje usluga moglo bi rezultirati povećanim kršenjem prava osoba koje se bave prostitucijom (npr. nezakonita uhićenja, nepoštena suđenja). Nadalje, novi prijedlog predviđa i veće novčane kazne od onih koje su na snazi. Prema nedavnoj praksi Prekršajnog suda u Zagrebu, novčane kazne kreću se od 300 do 500 kuna, a novi prijedlog predviđa sljedeće kazne: 2000 do 5000 kuna za nuđenje i traženje seksualnih usluga u javnosti i 3000 do 7000 kuna ili do 40 dana zatvorske kazne za pružanje i primanje seksualnih usluga.ii  Stoga bi spomenuti  prijedlog,  ako  bi  bio  prihvaćen,  pogoršao  već  ionako  lošu  situaciju  upravo najranjivije kategorije osoba koje se bave prostitucijom – onih koje/i rade na ulici.

Kazneni zakon

Od 1. siječnja 1998., kada je na snagu stupio prvi Kazneni zakon donesen u samostalnoj Republici Hrvatskoj, do 1. siječnja 2013. kada je trenutačno važeći Kazneni zakon stupio na snaguiii  bila su kriminalizirana dva kaznena djela vezana uz prostituciju: transnacionalna prostitucija i podvođenje. Trgovanje ljudima kriminalizirano je 2003. godine. Novi je Zakon uveo  kazneno  djelo  pod  nazivom prostitucija, pod  glavom  „Kaznena djela protiv  spolne slobode“.  Nadalje  je  uveo  kazneno  djelo  podvođenja  djece  pod  glavom  „Kaznena  djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta“, dok je trgovina ljudima, kao kazneno djelo iz glave o međunarodnim kaznenim djelima, neznatno izmijenjena.

Osnovni oblik kaznenog djela prostitucije podrazumijeva namamljivanje, vrbovanje ili poticanje druge osobe na pružanje spolnih usluga radi zarade ili druge koristi ili organiziranje ili omogućivanje drugoj osobi pružanje spolnih usluga, za što je propisana zatvorska kazna od 6 mjeseci do 5 godina. Pristanak osobe na pružanje seksualnih usluga je irelevantan, kao i činjenica da je ta osoba prije sudjelovala u prostituciji. Kvalificirani oblik kaznenog djela pretpostavlja određeni oblik prisile (sila, prijetnja, prijevara, zloupotreba ovlasti ili teškog položaja ili odnosa zavisnosti), za što se propisuje zatvorska kazna od jedne do 10 godina. Kažnjivo je i korištenje usluga od osobe koja je prisiljena na pružanje seksualnih usluga i to jednakom kaznom (ako je osoba znala ili trebala znati da je prisutan neki oblik prisile), što predstavlja najveću promjenu u novom Zakonu. Novost je i kriminalizacija oglašavanja seksualnih usluga. Od svibnja 2015. samooglašavanje se više ne smatra kaznenim djelom.

Kazneno djelo podvođenja djece definirano je na sličan način, ali kazne su strože: 1-10 godina zatvorske kazne za osnovno i 3-15 godina za kvalificirano kazneno djelo. Korištenje usluga djece također je kriminalizirano: u slučaju da dijete nije pod očitom prisilom, zatvorska kazna iznosi  od  6  mjeseci  do  5  godina,  a  korištenje  usluga  djece  koja  su  na  pružanje  usluga prisiljena kažnjava se s 3 do 15 godina zatvorske kazne. Potonja se kazna primjenjuje kada je osoba znala ili trebala znati da se radi o djetetu.

Kazneno djelo trgovanja ljudima oblikovano je na temelju definicije Konvencije UN-a o trgovanju ljudskim bićima. Njegovi su elementi: 1. uporaba nekog oblika prisile, 2. vrbovanje, prijevoz, skrivanje ili razmjena ljudskih bića, 3. u svrhu iskorištavanja između ostalog i za prostituciju. Osnovno kazneno djelo kažnjava se zatvorskom kaznom od jedne do 10 godina. Pristanak je irelevantan kada su korištena neka od sredstava prisile. Postojanje prisile nije nužno ako se radi o trgovanju djecom, a prisila u takvim slučajevima čini to kazneno djelo kvalificiranimiv  te se za njega propisuje zatvorska kazna od 3 do 15 godina. Kaznenim se djelom smatra i korištenje usluga osobe kojom je trgovano te se kažnjava jednakom kaznom kao i trgovanje ljudima.

Hrvatski Kazneni zakon dakle kriminalizira sve aktivnosti vezane uz prostituciju počinjene od trećih strana, a pod određenim okolnostima i klijente, dok bi Prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira doveo ne samo do kriminalizacije klijenata u svim slučajevima već i do povećanog kažnjavanja osoba koje se bave prostitucijom, što je neuobičajeno za europski kontekst. Godinama je Hrvatska jedna od nekoliko europskih država u kojima se bavljenje prostitucijom kriminalizira (kao prekršaj). Nadležno ministarstvo izlazak iz tog diskriminatornog okvira ne vidi u dekriminalizaciji tih osoba, već u proširenju kriminalizacije, što upućuje na daljnju dominaciju diskursa o prostituciji kao „društvenom zlu“.

Tablica

Aktivnost Zakon Način regulacije
Prodaja seksualnih usluga Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira Čl.    12.    kažnjava    osobe    koje    se    “odaju prostituciji”.
Kupnja seksualnih usluga Kazneni zakon Čl. 157. kažnjava osobe koje koriste usluge maloljetne osobe, osobe koja je prisiljena na prostituciju, kad su znale ili morale i mogle znati za te okolnosti.
Aktivnosti trećih osoba Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira Čl. 7. kažnjava osobe koje dopuštaju da se u njihovim prostorijama vrši     bludničenje, organiziraju  ili  na drugi  način  pomažu  vršenju prostitucije.
Aktivnosti trećih osoba Kazneni zakon

Čl. 157. kažnjava osobe koji radi zarade namamljuju, vrbuju ili potiču nekoga na prostituciju ili organiziraju ili omogućavaju drugim osobama prostitucije. Teže se kažnjavaju osobe  koji  to  rade  uz  primjenu  nekog  oblika prisile (sila, prijetnja, obmana, prijevara, zlouporaba ovlasti ili teškog položaja ili odnosa zavisnosti. Također se kažnjavaju osobe koje putem sredstava javnog informiranja ili drugih sredstava oglašavaju prostituciju druge osobe.

Čl. 162. Kriminalizira ova ponašanja u odnosu na dijete.

Trgovanje ljudima Kazneni zakon Čl. 106. kažnjava one koji nekim oblikom prisile vrbuju, prevoze, prevode, skrivaju, primaju, razmjenjuju ili prenose nadzor nad osobom radi njezinog iskorištavanja za prostituciju. Uporaba sredstava prisile ne traži se u odnosu na djecu, odnosno  uporaba  takvih  sredstava  prema  djeci čini djelo kvalificiranim. Djelo se strože kažnjava i kad je u počinjeno prema službenoj osobi, ili prema više osoba, ili kad je svjesno doveden u opasnost život neke osobe. Kažnjavaju se i osobe koje  koriste   seksualne   usluge  žrtve  trgovine ljudima, kada su znale za te okolnosti.
i Narodne novine 41/77, 53/87, 55/89, 5/09, 30/90..
ii Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna neto plaća u travnju 2016. iznosi oko 753 eura. http://www.dzs.hr/Hrv/system/first_results.htm.
iii Narodne novine 125/11 i 144/12, 56/15 i 61/15.
iv Kazneno se djelo također smatra kvalificiranim ako je počinjeno od strane javnog dužnosnika, na štetu više od jedne osobe, ili ako su životi jedne ili više osoba svjesno dovedeni u opasnost.